Kada kupite osobni automobil na firmu, imamo tri moguća tretmana takvih automobila:

1. tzv. 50 / 50 % tretman ( auto se koristi samo u službene svrhe )
2. tretman s primitkom u naravi ( auto se koristi službeno i privatno )
3. osobni automobili koji se koriste za specijalizirane djelatnosti

Najćešća pogreška je da se tretman s primitkom u naravi zamjenjuje tretmanom 50/50 %. Kako
bismo razumjeli kada primijeniti koji tretman, pogledajmo svaki od njih u nastavku:

Kada se primjenjuje tretman 50 / 50 % ?

Tretman 50/50 % primjenjuje se za osobne automobile koji se koriste samo u poslovne svrhe.
Navedeno znači da po završetku radnog vremena zaposlenika, osobni automobil ostaje parkiran
u krugu društva/tvrtke gdje se čuva tijekom neradnih sati.

Omjer 50/50 % znači da da se svi troškovi u bruto iznosu računa vezanih uz osobno vozilo u ovom
tretmanu dijele na: 50 % porezno priznatog troška i 50% porezno nepriznatog troška.

Kako bi tretman 50/50 bio porezno prihvatljiv, nužno je imati evidenciju napravljenih kilometara
koja nedvojbeno dokazuje da se kompletna kilometraža navedenog automobila odvija u
poslovne svrhe. To znači da zaposlenici koji koriste službena vozila moraju voditi evidenciju o
kilometrima za službena vozila, pogotovo kada uzmemo u obzir da ih većinom koriste
direktori/vlasnici tvrtke.
Međutim, što se događa kada dođe Porezna uprava? Što ako Porezna uprava počne osporavati
tretman 50/50 % ?

Primjer. 1. Neispravna primjena tretmana 50 / 50 %

Društvo „Tvrtka“ d.o.o. u voznom parku ima 14 automobila kojim se koriste zaposlenici društva.
Nakon što završe posao, zaposlenici društva voze navedene automobile doma, te ih koriste od 0-24. Računovodstveno je navedeno prikazano kroz tretman 50/50, gdje je 50% svih troškova
automobila iskazano kao porezno nepriznato.

Porezna uprava je u okviru nadzora zatražila službenu evidenciju kilometara, kako bi Tvrtka d.o.o.
dokazao da se automobili koriste isključivo u poslovne svrhe. S obzirom da društvo nije moglo kroz
evidenciju dokazati da se automobili koriste isključivo u poslovne svrhe, porezni inspektor je
obračunao dohodak u naravi na privatno korištenje navedenih automobila za posljednje tri
godine, što vjerujte nije maleni iznos.

Ako se vozilo koristi samo za poslovne svrhe preporučujemo voditi evidenciju
kilometara kako biste nedvojbeno mogli dokazati da se automobil ne koristi i u privatne svrhe.

Kada se primjenjuje tretman s primitkom u naravi?

Tretman s primitkom u naravi je nužan čim zaposlenik (moguće i direktor / vlasnik) osobno vozilo
društva koristi u svoje slobodno vrijeme.

Sam primitak u naravi možete računati na tri načina kako slijedi:

• ako vodite evidenciju kilometara, osnovica primitka u naravi se može utvrditi kao suma broja km koje zaposlenik napravi u privatne svrhe X 2,00 HRK po napravljenom km
• za vozila nabavljena na operativni leasing, osnovica primitka u naravi je 20% leasing rate uvećano za pripadajući PDV (napomena: ako nije odbijen pretporez, isti se već nalazi u ukupnom iznosu troška pa 20% nije potrebno uvećavati za pripadajući PDV)
• za vozila u vlasništvu društva (uključuje i financijski leasing), osnovica primitka u naravi je 1% nabavne vrijednosti uvećano za pripadajući PDV (napomena: ako nije odbijen pretporez, isti se već nalazi u nabavnoj vrijednosti pa 1% nije potrebno uvećavati za pripadajući PDV).

Nemojte se zavaravati da će Porezna uprava prihvatiti objašnjenja tipa – pa nitko to vozilo ne
vozi doma!! Mnogi su se iznenadili kad su morali platiti kazne, zatezne kamate i poreze i
doprinose.

Mišljenje Porezne uprave (Klasa: 410-01/06-01/37, Ur. br: 383-07-21-01/06-2, od 20.10.2006. kaže
da, ako se obračunava plaća u naravi, troškovi osobnog vozila predstavljaju u potpunosti
porezno priznati rashod s aspekta poreza na dobit.

Kada se primjenjuje tretman – 100% priznati troškovi, tj. vozila za obavljanje registrirane djelatnosti

Kao što sam naslov kaže, kada u društvu koristite osobna vozila koja služe za obavljanje
registrirane djelatnosti, nije potrebno obračunavati primitak u naravi jer su troškovi navedenih
vozila 100% priznati.

Primjer osobnih vozila koja se koriste za registriranu djelatnost su taksi vozila, vozila koja koriste
pogrebna poduzeća, vozila koja leasing društva daju u operativni leasing itd. Također, kao što
smo napomenuli ranije u poglavlju „Odbitak pretporeza kod automobila“, u navedeno spadaju i
motorna vozila kategorije N1 carinske tarife 8703.

Ipak, svakako preporučamo da kada je moguće i za navedena vozila vodite evidenciju
kilometara, jer opreza nikad dosta.

Mišljenje Porezne uprave: Porezni tretman test vozila

Mišljenje Porezne uprave (Klasa: 410-01/04-01/668, Ur. br: 513-07-21-01/04-2, od 7. lipnja 2004.
godine) koje se bavi pitanjem poreznog tretmana automobila koji služe kao test vozila kupcima za
probne vožnje, a koji se nakon nekog vremena prodaju, kaže:
– Da se za vozila koja se koriste za probne vožnje od strane budućih kupaca ne uvećava osnovica
poreza na dobit, tj. da su troškovi istih u potpunosti porezno priznati rashodi razdoblja.

Je li amortizacija na osobne automobile porezno priznata?

Zakon i Pravilnik o porezu na dobit dosta jasno propisuje kada je amortizacija na osobne automobile
porezno priznata, a kada ne.

Porezna osnovica poreza na dobit povećava se:
za 50% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim
motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter,
zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja
sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća;

U gore navedene troškove spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema
statusu pojedinog sredstva:

1. U gore navedene troškove spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva:
2. . za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove goriva,
3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije.

Nadalje, ako je trošak nabave osobnog vozila iznad 400.000,00 kuna po jednom sredstvu, porezna
osnovica povećava se za iznos porezno nepriznate amortizacije u poreznom razdoblju u kojemu se
imovina amortizira. Porezna osnovica povećava se za trošak amortizacije za imovinu koja je nabavljena
u razdoblju primjene Zakona“.

Što nam navedene zakonske odredbe govore? Sažetak bi bio kako slijedi:

Da li nam je dokumentacija vezana za osobne automobile vjerodostojna?

U ovom dijelu se vraćamo na naša načela vjerodostojnosti i gospodarske biti. Kada Porezna uprava dođe u nadzor, traži Vas sljedeće dokumente:

• odluke o davanju na korištenje osobnih vozila zaposlenicima za svako vozilo
• isplatne liste na kojima je vidljivo da za zaposlenike koji koriste vozila i izvan radnog vremena
  obračunavate plaću u naravi
• evidenciju kilometara za vozila za koje tvrdite da se koriste samo u poslovne svrhe

Iznimno je važno da navedenu dokumentaciju posjedujete i da je ispravno popunjena za svako
vozilo. Cilj ovog dijela je potaknuti Vas da razmislite da li imate vjerodostojnu dokumentaciju za ono što tvrdite, tj. „da li imate papire koji će potvrditi Vašu priču“?

Ostala zanimljiva pitanja iz prakse

Pitanje koje se postavlja u praksi je vezano za troškove automobila koji su napravljeni na
godišnjem odmoru ili van radnog vremena općenito, u slučaju kada se za automobil obračunava
plaća u naravi:
Priznati su svi troškovi vozila koje zaposlenik napravi, a koji su vezani za obavljanje djelatnosti.
Ako djelatnik napravi trošak privatne cestarine izvan radnog vremena (privatno), isti mu je
potrebno ili prefakturirati kao svaki drugi račun ili obračunati plaću u naravi gdje je osnovica za
obračun plaće u naravi iznos navedene cestarine (ili drugog troška) s pripadajućim PDV-om.

Kada govorimo o gorivu, generalno je teško razgraničiti koje je gorivo utrošeno u privatne, a koje
u poslovne svrhe, te s navedenim ne bi trebalo biti previše problema (osim ako je riječ o nekim
ekstremnim vrijednostima). Ipak, potrebno je napomenuti da je potrebno navedene troškove
goriva držati u „granicama normale“, jer će porezni nadzor u slučaju prevelikih izdataka za gorivo,
procjenom realnog troška pokušati osporavati potrošene iznose.

Što se tiče ostalih troškova, tu je razdioba jednostavnija – ono što je napravljeno za vrijeme
radnog vremena i u poslovne svrhe nije potrebno prefakturirati radniku (obračunati plaću u
naravi), dok sve ono što je napravljeno van radnog vremena (cestarine, tunelarine, parkirne karte i
sl.) predstavlja privatne rashode tog zaposlenika koje je potrebno riješiti na već spomenute
načine.